RECENZIJA: Pravda je kao i "Daredevil" - slijepa...


U tekstu o seriji "Počivali u miru" napisao sam kako još uvijek čekam kad ću na domaćoj televiziji vidjeti osobu s invaliditetom koja svoje nedostatke pretvara u prednost umjesto da robuje kompleksima. Marvelov "Daredevil" daje nam odličan (i ekstreman) primjer takvog postupka. U standardnom "Netflix" formatu, u kojem se sve epizode u sezoni izbacuju odjednom, 10. travnja izašlo je svih 13 epizoda priče o slijepom odvjetniku Mattu Murdocku koji manjkavosti sustava u kojem živi ispravlja koristeći pojačana ostala osjetila. Kad gledamo lik Daredevila isključivo kao paradigmu osobe koja je svoje nedostatke pretvorila u prednosti, možemo reći kako je iznimno inspirativan. U nekoliko dijaloga tijekom prve sezone to je pokazano na najbolji mogući način, a koliko god "Daredevil" bio zasnovan na stripu, pristup koji su uzeli tvorci serije učinio ga je jednim od najzabavnijih i najzanimljivijih televizijskih proizvoda 2015. godine. 


Za razliku od ostalih superherojskih serija koje se trenutno vrte na televiziji ("Gotham", "Agenti S.H.I.E.L.D.-a", "Arrow", "Flash") "Daredevil" je bliži asfaltu i njegov je pristup brutalniji i ekstremniji. "Daredevil" u mnogočemu ima dodirnih točaka s "Arrowom", ali istodobno i ispravlja neke greške te serije koje su produkt onoga što CW kao produkcijska kuća prakticira niz godina (patetika, nepotrebno romansiranje i prenaglašavanje likova itd.). Mana svih navedenih serija u odnosu na "Daredevila" je očita. Premalo se pozornosti posvećuje karakterizaciji negativaca. Dok je "Arrow" u posljednjoj sezoni i napredovao po tom pitanju i "Agenti S.H.I.E.L.D.-a" i "Flash" i posebice "Gotham" boluju od prilično rubnoj i "prešarenog" fokusa na antagoniste koji samo povremeno glavnim junacima predstavljaju stvarnu opoziciju. "Daredevil" je ovdje preokrenuo stvari. Glavni antagonist prve sezone je Wilson Fisk, lik koji je svojevrsna karikatura svih ostalih zločinaca žanra, ali koji ima nasušnu potrebu pokazati svoju ljudsku stranu. Nakon pogledane prve sezone mirne duše mogu reći kako su najpatetičnije scene u sezoni rezervirane upravo za Fiska, a Matt Murdock (iako je u poziciji koja tu patetičnost zaziva) joj se opire na svaki mogući način. Prva sezona "Daredevila" ustvari figurira kao odličan uvodni materijal za njegove daljnje avanture u okviru Marvelovog svemira, ali i za buduće "Defenderse" koje nem je najavio "Netflix".  Upravo zato što sezona figurira kao uvodna ime naslovnog junaka u sezoni neće biti izgovoreno gotovo do kraja iako će svima nama od početka biti jasno u što se to Murdock pretvara. 


Sama pozicija "Daredevila" i cijelog Netflixovog dijela Marvelovog filmskog svijeta je u startu označena kao prizemljenija, krvavija i brutalnija od ostatka. "Daredevil" je po svojoj prirodi mračniji junak, pa čak i u onim situacijama kad se suočava s klasičnim dilemama žanra poput moralne ispravnosti onog što radi ili povjerenja u ljude s kojima je blizak. Svaka od tih dilema je u ovoj seriji izvedena puno efektnije i prizemljenije nego u navedenim serijama, a sam lik je bliži asfaltu i prosječnom dileru "s kvarta" nego tajicama i kozmičkim planovima koje ostavlja nekim drugim junacima, kao što su primjerice nadolazeći Avengersi. Upravo u tom dijelu Marvelov svemir dosad nije imao previše utjecaja. Radnja "Daredevila" nastavlja se na događaje u prethodne dvije faze razvoja svemira, a Murdock i njegov prijatelj Foggy Nelson otvaraju odvjetnički ured u Hell's Kitchenu koji se još uvijek hrva s posljedicama invazije iz prvog dijela "Avengersa". Kako su obični ljudi doživjeli tu "epsku borbu" pogled je koji je dosad samo rijetko dotican, a ovdje predstavlja dobar uvod u ono što će uslijediti kako u "Avengers 2", tako i u "Captain America: Civil War". Kad se pročulo da je baš "Civil War" jedna od potki koje marvelovci planiraju ekranizirati jedna od najčešćih zamjerki bila je kako njihov svemir baš i nema "maskiranih junaka" oko kojih se u "Civil War" vrti dramski konflikt. S nedavno najavljenim povratkom Spidermana pod okrilje MCU-a i s Daredevilom taj argument pada u vodu. Maskirani junaci dolaze, a s obzirom na najavljene "Defenderse" i "Black Panthera" uskoro će ih biti toliko da će taj dramski konflikt predstavljati ozbiljnu konkurenciju DC-jevom "Batman vs. Superman" projektu. Upravo u toj borbi titana Marvel s Daredevilom zadaje prvi ozbiljniji udarac dosad ipak dominantnoj DC TV produkciji. "Marvel" je izravni konkurent uspješnicama poput "Arrowa" i "Flasha", a s obzirom na moguće otkazivanje "Constantinea" i odluku po kojoj se TV i filmski svemir neće miješati, njegova integriranost u Marvel Cinematic Universe predstavlja i dodatni adut s kojim će DC morati ozbiljno računati. 


Uloga Daredevila/Matta Murdocka dodjeljena je Charlieju Coxu, glumcu kojeg smo mogli vidjeti u "Teoriji svega" i "Boardwalk Empireu" i on je iznenađujuće dobar u dočaravanju baš te prizemljenosti koju sam hvalio u prethodnim odlomcima. Vincent D' Onofrio kao Wilson Fisk također je briljirao u većem dijelu serije makar je ponekad njegov lik djelovao i kao namjerna karikatura što se naslanja na "Austina Powersa". U svoj toj karikaturalnosti Fisk je brutalan i nemilosrdan, no istodobno i ambivalentan s izvitoperenom "ljudskom" stranom. Fisk za razliku od nekih drugih negativaca ne želi uništiti čitav svijet, već se predstavljati kao filantrop kojem svijet odaje počast. Ta motivacija je sama po sebi daleko realnija od motivacija na koje smo navikli, pa će i njihov konflikt biti sveden u prilično realne okvire iako je i dalje savršeno jasno da je riječ o stripovskim konvencijama. Rosario Dawson, glumica na koju smo navikli u Rodriguezovim filmovima, također će igrati epizodnu ulogu u Marvel svijetu poznatu kao "Night Nurse" kojom je dodatno naglasila prirodu TV-serijala "Daredevil". Glavnom junaku ovdje treba medicinska sestra jer on nije Rambo ni Chuck Norris. On ima posjekotine, strada i krvari, i kad ide "sam protiv svih" obično nastrada. Konvencija superjunaka koji je nedodirljiv nije primjenjiva na njega. "Daredevil" je simbol svih nas. Slijepi idemo kroz svijet pun nepravdi na koje nitko ne reagira. No, dok smo mi slijepi kraj zdravih očiju "Daredevil" simbolizira obrnuto. On i slijep - reagira. 


Uži krug ljudi s kojima Murdock surađuje predstavljaju njegov partner Foggy Nelson (Elden Henson) i Karen Page (Deborah Ann Woll). Upravo je odnos s Fogggyjem jedan od rijetkih zamarajućih faktora u zadnjoj trećini sezone i jedino što je predstavljalo opasnost da serijal upadne u klišejističku potku. Na sreću, Karen Page je rasla iz epizode u epizodu da bi u jednom izvrsnom konfliktu nadrasla moje okvire očekivanja za lik, te je tako dala ravnotežu turbulencijama u Nelson/Murdock odnosu koje su, ipak, bile nužne za karakterizaciju lika. Daredevil, poanta je, nije običan osvetnik. On predstavlja oči koje gledaju ono što mi ne želimo vidjeti. Ako bismo povukli paralelu s nekim drugim legendama, rekli bismo da je pravda kao i Daredevil slijepa... Svijet nepravde, kako ispada, treba svog Daredevila. Veliki je plus što je gotovo jednak prostor posvećen i karakterizaciji negativaca i karakterizaciji glavnih likova, to je cijeloj seriji dalo osjećaj realiteta koji sličnim produkcijama tako često nedostaje.

Za kraj, osvrnuo bih se jedan meni posebno drag detalj. Ako ste gledali Nolanovog "Batmana", "Sin City" ili "300" tada znate da su te priče zasnovane na grafičkim romanima Franka Millera. Miller je na svoj način redefinirao svijet stripa, a mnogo fanova (tima i sam pripadam) smatraju baš rad na "Daredevilu" vrhuncem njegove karijere. Drago mi je što mogu reći da je ova serija, baš onako millerovska i da ima taj osjećaj koji njegove priče izazivaju. Iako joj zamjeram neke sitne detalje poput malo prerazvučene zavrzlame u osobnim odnosima u posljednje tri epizode, kao i pretjerano naglašavanje već iz "Arrowa" prežvakane rečenice "my city, this city..." i dalje najbolji televizijski prikaz žanra u posljednjih desetak godina. Volio bih vidjeti i "Punishera" u "Netflixovoj" produkciji, a veselim se i "Defendersima". S "Daredevilom", ako volite žanr, nećete požaliti a ako ste ga dosad svrstavali u onu "pa sve je to isto" bilo bi također dobro da mu date šansu. "Daredevil" je primjer kako bi to, eto, trebalo izgledati da bude dobro. Kad se ne gubi u intervencijama producenata ili smiješnim PG-13 oznakama. 



Ocjena: 9/10


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.