Od redatelja Mikea Flanagana ("Oculus") dolazi nam 'mali' i relativno nepoznat horor triler "Hush" koji svojom kvalitetom predstavlja izvrstan dodatak podžanru 'home invasion' filmova. Na prvi pogled, okruženje i likovi su stereotipni. Maddie je spisateljica koja je nedavno prekinula s dečkom, a trenutno traži inspiraciju za svoju knjigu i to u kući koja je locirana na osamljenom mjestu. Jedne večeri Maddie postaje meta poremećenog ubojice i teror počinje. No, ipak nije sve tako banalno. Maddie je s 13 godina izgubila sluh i pati od paralize glasnica tako da je u potpunosti gluhonijema, a njezin 'lovac' je sadistički ubojica koji ju ne želi 'samo' ubiti već ju prvo želi psihički izluditi. Ubojica steže obruč oko Maddie, a igra mačke i miša tek počinje.
Moram priznati da mi je na početku bilo čudno gledati film u kojem se polovica dijaloga odvija znakovnim jezikom. Fokus je u potpunosti morao biti na čitanju titlova, ali vrlo brzo sam se prilagodio. Jedan od razloga za to je i tišina koja je prisutna tijekom cijelog filma, a sve zbog hendikepa glavnog lika. Tišina u ovom filmu funkcionira odlično i doprinosi napetosti i stvaranju jeze. U većini 'slashera' i 'home invasion' filmova uvijek se pronađe neka iritantna djevojka/žena koja mora vrištati iz sveg glasa čim se začuje prvo škripanje vrata ili lom stakla na prozoru. U ovom filmu glavni lik ne može ispustiti niti jedan zvuk, a uz tišinu strah i paranoja postaju još snažniji.
Maddie proganja čovjek koji nosi bijelu masku, gotovo identičnu onoj Michaela Myersa iz "Halloweena". Maddie zaključava vrata i zatvara sve prozore što ubojici ne omogućuje ništa drugo nego da provali u kuću, ali on to ne čini. Ostaje izvan kuće i psihološkim igrama terorizira Maddie, a njegovi potezi tjeraju ju na očaj. Nakon što ubojica postane svjestan da je Maddie gluhonijema, on skida svoju masku i pokazuje svoje pravo lice.
Redatelj i scenaristi "Husha" nisu nimalo oklijevali, akcija kreće od samog početka. Priča je o ovom slučaju apsolutno nebitna i to se naravno vidi u scenariju, ali 'home invasion' podžanr je takav da ne zahtijeva gotovo nikakvu priču. Redatelj se nije zamarao nepotrebnim detaljima niti objašnjenjima, ali se potrudio da film bude vrlo napet i atmosferičan. 'Jump scare' scene nisu prisutne, a redatelj situacije koristi puno pametnije. Kuća je u ovakvoj situaciji klaustrofobičan prostor, a s obzirom da se većina radnje odvija po noći dok vlada mrkli mrak, jasno je zašto je "Hush" toliko efektan.
Uspoređujući ga s drugim filmovima iz istog podžanra, povukao bih paralelu s dva odlična francuska filma. Prvi je "Ils" koji je puno manje nasilan od "Husha", a drugi je "À l'intérieur" koji je ipak dosta krvaviji. "Hush" ima atmosferu sličnu spomenutim filmovima, ali što se nasilja tiče negdje je na zlatnoj sredini. U filmu je prisutan onaj tipičan 'gore', ali on je samo jedna, ne i glavna, redateljeva metoda zastrašivanja.
Iako je "Hush" u nekim stvarima odskočio od ostalih sličnih filmova, ne mogu se oteti dojmu da je snimljen na isti kalup. 'Home invasion' filmovi teško mogu ponuditi nešto novo i revolucionarno, ali još uvijek su zabavni. Ako volite horore, a pogotovo 'home invasion' podžanr, svakako pogledajte jer "Hush" spada u sam vrh svoje kategorije. Radi se o vrlo dobrom filmu i rekao bih da je njegov jedini problem to što smo gledali već na desetke takvih.
OCJENA: 7/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar