Ideja snimanja filma u samo
jednoj prostoriji nije nikakva novost. Već u ranim 50-im godinama 20. stoljeća
nastali su Lumetov "12 Angy Men" i
Hitchcockov "Rear Window", a trend
se nastavio sve do danas. Imali smo priliku gledati "Reservoir Dogs", "Cube", "Man from Earth", Tarantinov
najnoviji film "The Hateful Eight" i
brojne druge. "Room" je
irsko-kanadski film koji slijedi i istovremeno nadograđuje ideju o snimanju
većine radnje filma u samo jednoj prostoriji. Redatelj "Rooma" je Lenny
Abrahamson, možda napoznatiji po "Franku"
iz 2014. godine, a za scenarij se pobrinula Emma Donoghue koja je svoju novelu
iz 2010. prilagodila i adaptirala za film.
Film započinje prikazom majke i
djeteta u maloj sobi. U početku sve izgleda uobičajeno, ali vrlo brzo se može
zaključiti da je zapravo puno toga neobično. Dječak Jack i njegova majka
nadimka Ma spavaju u sobi koja je manja od 15 m2. Jack ujutro prvi otvara oči i
rano budi svoju majku jer mu je danas peti rođendan. Već na prvi pogled
vidljive su dvije stvari, skladan i iznimno snažan odnos između majke i sina te
nesklad i veo misterije oko svega što ih okružuje. Iako je mala soba u derutnom
stanju neprikladna za život dvoje ljudi, ona je u potpunosti ispunjena
ljubavlju, nevinošću i maštom dvoje njezinih stanara. Dječak Jack je rođen u toj
sobi i nikad nije izašao iz nje, a majka i soba predstavljaju njegov čitav
svijet. Majčina prošlost, kao i razlozi zbog kojih drži sina u sobi su potpuna
nepoznanica, a takvi će i ostati sve dok se ne odlučite pogledati film. Iznimno je teško, rekao bih čak i nemoguće
pisati o "Room" i obraditi ga onako kako zaslužuje, a da se pritom ne otkrije
radnja filma. "Room" apsolutno zaslužuje da se pogleda bez ijednog 'spoilera' i
samo ću reći da Vas ništa ne može pripremiti na ono što Vas čeka kad se u filmu
počnu otkrivati karte.
Jack (Jacob Tremblay) je simbol
neiskvarenosti i veselja, primjer sretnog djeteta koji odrasta u otežavajućim
okolnostima. Magičan svijet upoznaje preko starog TV-a i vjeruje kako izvan
četiri zida sobe ne postoji ništa drugo. Ima dugu kosu i smatra, baš poput
Samsona, da se u kosi krije njegova snaga. Iako je vrlo malen osjeća se velik
kao div, a kad u sobi postane hladno zamišlja da je zmaj koji može izbacivati
paru iz usta.
Zanimljivo je vidjeti djecu u
tako zahtjevnim i teškim glumačkim ulogama. Ove godine 'klinci' su napravili
pravi 'boom' i možda bi Hollywood trebao razmisliti da uvede 'male Oscare'.
Vjerujem da bi izbor za 'malog Oscara' u kategoriji najboljeg glavnog glumca
ove godine privukao jako veliki interes. Kao iz topa mogu navesti četiri
fantastična mlada glumca koji su ove godine oduševili svojim ulogama.
Kronološkim redoslijedom, prvi je oduševio Jakob Salvati ulogom Peppera
Busbeeja u "Little Boy". Jedan od najpoznatijih detektiva, Sherlock Holmes
dobio je novog pomoćnika Rogera kojeg je u filmu "Mr. Holmes" glumio odličan
Milo Parker. A što tek reći za Abrahama Attaha u "Beasts of no Nation" čiji lik
Agu je dirnuo u srca mnogobrojne gledatelje diljem cijelog svijeta? Šećer na
kraju ipak dolazi u vidu Jacoba Tremblaya, zvijezde filma "Room". Dječak ima
samo devet godina, a već je tako velik glumac! Iako se radi o vrlo mladom i
neiskusnom glumcu, njegov govor, gestikulacije i izrazi lica otkivaju ogroman
glumački potencijal.
Jackovu majku glumi Brie Larson koja
u dosadašnjim filmovima nije dobila pozornosti koliko zaslužuje. Njezina
glumačka karijera traje već dosta dugo, a istaknutije uloge ostvarila je u
filmovima "Short Term 12", "The Spectacular Now" i "Trainwreck". "Room"
je došao kao potvrda njezine glumačke vrijednosti, film u kojem je Brie Larson
pružila glumačku ulogu karijere, a to potvrđuje vrlo izvjesna nominacija za
Oscara u kategoriji glavne ženske uloge. Larsonina uloga majke u "Roomu"
idealno pokazuje dokud seže majčinska ljubav i na što je sve spremna jedna
majka kako bi zaštitila svoje dijete. Općepoznata je konstatacija da ne postoji
ništa jače od povezanosti majke i djeteta, ali tu snagu i ljubav nije nimalo
lako prikazati na ekranu. Odnos između Jacka i Ma u filmu je izrazito snažan, a
prikazan je na jedinstven i simpatičan način.
Moram se dotaknuti i sobe koja je
od neizmjerne važnosti za film. Što sve stane u jednu malu i naizgled običnu
sobu? Tako je mala, a zapravo jako velika, ogromna. U nju stane čitav svemir.
Sve ono što se nalazi izvan četiri zida stane u jednu sobicu, makar imaginarno.
Ali, više je zanimljivo ono što nije oku vidljivo. Koliko takvih, neopipljivih
stvari stane u jednu sobu? Što se događa kad u maloj prostoriji čovjek odluči dopustiti
ljubavi, brizi i mašti da prevladaju nad prijezirom, tugom i boli? Što se
događa kad svi zidovi budu srušeni, a sve emocije puštene s lanca? Dobit ćete
jednu iznimno snažnu i emotivnu dramu koja postavlja pitanje što je to zapravo
dom i što nam treba da budemo sretni.
"Soba" je u rukama nekog drugog
redatelja vrlo lako mogla biti snimljna kao horor, a ne kao drama. Materijal je
strašan i mučan, a od same pomisli da je scenarij inspiriran stvarnim
događajima ledi se krv u žilama. Prva polovica filma sadrži toliko nabijenih
emocija kao niti jedan film dosad, njegova jačina će Vas iscijediti kao mokru
krpu, a u drugom dijelu filma osjećat ćete se poput slijepca koji je progledao
i koji je trenutno izgubljen jer ga je dezorijentirala jaka svjetlost. Mala
zamjerka ide na drugi dio filma u kojem psihološka borba likova nije bila dovoljno
jaka da održi strašan tempo s početka. Na trenutke se čini da film u odmakloj
fazi gubi na snazi i težini, ali može se pretpostaviti zašto je tako. Vjerujem
da je redatelj htio odmoriti publiku od emotivno iscrpljujuće prve polovice
filma, ali mogao je i trebao nastaviti u istom ritmu.
Vrlo često se događa da redatelji
i scenaristi zalutaju u krivom smjeru ili da radnju začine s nepotrebnim
klišejima i sladunjavim detaljima, ali "Soba" nema takvih problema. U ovoj
priči o beskrajnoj ljubavi i brizi za svoje dijete nema mjesta senzacionalizmu. "Soba" je samozatajna priča o preživljavanju, nadi i spasu. Gledajući film
osjetit ćete okove oko vlastitih ruku koji Vas doslovno uvlače u samu radnju, brinut
ćete za glavne junake više nego ikad, a budite spremni pustit i pokoju suzu.
Teško je riječima opisati osjećaj dok dišete istovremeno sa likovima u filmu,
morate osjetiti da bi vjerovali.
Ocjena: 9/10
Ocjena čitatelja:
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.
0 komentari:
Objavi komentar