RECENZIJA: "MR. ROBOT" (2015.) - Hakerska kultura ove generacije? - MovieLand

„Kladim se da sad neki pisac naporno radi na TV seriji koja će sj...ti način na koji ova generacija vidi hakersku kulturu.“

Autoparodija ove rečenice izrečene u četvrtoj epizodi serije „Mr. Robot“ fantastično opisuje svijet ove odlične serije. „Mr. Robot“ se vrti oko današnjeg poimanja hakerstva, smještenog u kontekst Wikileaksa, Anonymousa, borbe protiv korporativne kontrole i pitanja slobode i prava na privatnost. Takvo poimanje hakerske kulture dijametralno je suprotno klasičnom holivudskom gledanju na hakere koje najbolje oslikava film za vrijeme kojega Romero (Ron Cephas Jones) izgovara citiranu rečenicu. „Hakeri“ (1995.) su predstavljali film putem kojeg su se mnogi od nas prvi puta sreli s tim pojmom. Odmak od takve perspektive ključan je za seriju „Mr. Robot“.

Haker u središtu priče je Elliot Alderson (Rami Malek), socijalno disfunkcionalan mladić koji u početku sezone igra ulogu hakerskog Robina Hooda. Hakiranje za opće dobro stoji u pozadini njegovih postupaka, paranoja vidi zavjeru iza svakog ugla, a kad se u priču uključi i tajanstveni naslovni Mr. Robot (Cristian Slater) sve postaje još zamršenije. Elliotova priča svodi se na pomaganje ljudima koje poznaje, a čije je profile hakirao. Mr. Robot mu, čini se, daje smjer. Elliot je, naime, na morfiju. Njegova duboka asocijalnost ima korijene u traumi. Kako epizode odmiču tako je sve jasnije da ono što vidimo može i ne mora biti stvarno. Nije nam jasno vidimo li zbilja stvarnost ili samo Elliotovu verziju iste. Mr. Robot je korektiv toga.

Hakerska grupa Fsociety prijeti urušiti uravnoteženi sustav moći u kojem bankarske elite kontroliraju zbivanja. Paradigma tih elita smještena je korporaciju EvilCorp. Iako se to može činiti trešoidno, ustvari nije. Sva su korporativna imena maksimalno trivijalizirana, vjerojatno zato kako bi se postigla univerzalnost. Nije babaroga samo jedna kompanija, iako je za dramske potrebe to donekle tako prikazano. EvilCorp ovdje može biti bilo koja tvrtka (možda i sve one zajedno) iako, simbolički imaju više glava nego hidra. Koliko je autorima serije bila važna trivijalizacija dokazuje i ime tvrtke u kojoj je Elliot zaposlen - AllSafe. Je li u današnjem svijetu uopće moguće postići apsolutnu sigurnost? Je li ikoja zaštita neprobojna? Na sva ta pitanja nemoguće je dati jednoznačan odgovor. „Mr. Robot“ tu funkcionira kao komedija zamjene.

Sve su tvrtke u seriji s razlogom trivijalizirane. Svijet je to koji bez problema prodaje „muda pod bubrege“, a kad se u priči pojavi osoba poput Elliota onda govorimo o odstupanju od norme, devijaciji koja „nastoji ispraviti krive Drine.“ Može li Fsociety uspjeti u svom naumu? Koju će ulogu Elliot imati u svemu tome? Je li on uopće, na bilo koji način, normalan? Sva su ta pitanja logična u okviru ove serije.

„Mr. Robot“ je izvrsna serija, s fantastičnom glavnom ulogom. Iako će filmoljupci prepoznati uzore u filmovima poput „Kluba boraca“ i „Shutter Islanda“, vrijedi istaknuti kako „Mr. Robot“ uspijeva u obrani citata s početka: neki je scenarist napisao seriju koja će biti uzor za hakersku kulturu modernog vremena. Koliko je serija u tom kontekstu zaista relevantna – ne znam. Znam samo da je napeta i zanimljiva do samog kraja sezone. Odlično prihvaćena od publike i kritike, „Mr. Robot“ je prokrčio put sličnim temama. Računalni kriminalci na strani anarhije iz jednog kuta. Računalni kriminalci na strani pravednijeg svijeta iz drugog kuta. Sve je stvar interpretacije.

Jedan od važnijih aduta serije je i nastup sporednih glumaca. Dok Malek i Slater odlično funkcioniraju u svakoj zajedničkoj sceni, to ne vrijedi za sve sporedne glumce. Dobro raspoređeni s obje strane sukoba između hakera i korporacija, sporedni likovi funkcioniraju kao vezivno tkivo. Slater i Malek su možda u prvom planu, ali likovi poput Shayle (Frankie Shaw) i Darlene (Carly Chaikin) doprinose razumijevanju priče na više razina. Upravo kroz Shaylu upoznajemo prvog od dva negativca, dilera drogom Fernanda Veru (Elliot Villar). Vera je još jedan u nizu stereotipnih negativaca u američkim serijama koji postoji samo da nekog od glavnih likove odvuče „na tamnu stranu“. Takvih smo se nagledali na stotine i imam dojam da su to znali i scenaristi serije. Glavni antagonist priče je ipak Tyrell Wellick (Martin Wallström) koji intrigantno igra zahtjevnu ulogu karijerista psihopata. Njemu cilj opravdava sredstvo i zaista je spreman na sve kako bi opstao u grubom korporativnom svijetu. Kroz usporedbu Wellicka i Elliota kao da nam scenaristi žele poručiti kako dvije fronte i nisu toliko različite.

Pročitao sam nakon gledanja kritike koje ovu seriju optužuju da je ustvari kolaž popularnih filmova kao „Američki Psiho“, „Matrix“, „Klub boraca“ i „Trainspotting“. Zanimljiv je to komentar jer bi, čini mi se, takav kolaž bio iznimno zahtjevan. „Mr. Robot“ meni odlično funkcionira kao serija i čini mi se kako se tek razigrava. Borba fikcije i realnosti odvija se pred našim očima, u prvom licu. Vidimo svijet kako ga vidi Elliot. Je li ta perspektiva ispravna? Nisam siguran, ali možda nije ni do kraja luda. Ako je „Mr. Robot“ kolaž klasika onda je u ovoj formi ipak iznjedrio nešto zanimljivo.

Angela (Portia Doubleday) je Elliotova najstarija prijateljica i možda najveći problem serije. Doubleday je izrazito neuvjerljiva u ovoj ulozi i to nije samo zato što joj je lik predvidljivo napisan. Imao sam osjećaj kako je tvorac serije u klasičnoj dramskoj podjeli morao Elliotu naći srodnu dušu i onda je to pokušao napraviti tropom posuđenim iz superherojskog žanra. Angela je naime jedina osoba koja razumije Elliota (on to sam kaže), ali za njeno dobro bolje je da ne zna za hakerske aktivnosti koje ovaj tajno izvodi. Sve je to na klimavim nogama i malo nategnuto. Sva sreća da je ostatak ekipe dobar i intrigantan pa serija klizi bez previše opterećenja.

U svakom slučaju „Mr. Robot“ je serija koja se ugledala na stvarna zbivanja, dodala im fikcionalni element i društveno aktualnu kritiku i stvorila zanimljiv spoj intrige, disfunkcije i tamne strane informatičkog doba. Nemam iskustva u IT sektoru, pa ne znam koliko je hakerski element cijele priče uvjerljiv, ali moram reći kako sam seriji pristupio opušteno, s namjerom da vidim što se skriva iza silnih komplimenata koji pljušte internetskim bespućima. Konačni dojam je dosta dobar iako nije ni blizu laudama koje sam imao prilike pročitati. Mišljenja sam da se priča „Mr. Robota“ tek kreće.

Bit će zanimljivo vidjeti kamo.