Većina je današnjih SF serija orijentirana ili na apokalipsu ili na Zemlju u jednoj od budućnosti gdje su tehnologija, čovjek ili ideologija uništili naš način života. Iako ću priznati da i među takvim serijama ima odličnih naslova, za nas koji smo odrasli na „Zvjezdanim stazama“ SF je uvijek neraskidivo vezan za svemir. Posljednja granica – kako bi rekao Kirk. Danas je takvih serija sve manje, a nakon „Babylona 5“, „Stargatea SG-1“, „Battlestar Galactice“, „Farscapea“ i „Fireflyja“ teško je naći dobru, originalnu seriju u kojoj se može uživati. Sve su serije takvog tipa bile ili vrlo loše ili spin-offovi neke od gore navedenih. SF ljubitelji su zeznuta sorta, progutat ćemo mi i lošiju seriju samo da ima onaj „faktor X“ koji današnjim serijama nedostaje, a eto ponekad se zalomi serija zbog koje mi je drago što smo takvi. „Dark Matter“ serija je koja je obećavala zgodan trash materijal koji će se gledati zato što ničeg drugog nema da bi do kraja sezone postala možda najbolja svemirska serija u zadnjih par godina (iako nije imala neku konkurenciju).
U američkom formatu emitiranja, izbačeno je 13 epizoda prve sezone. I dok je na početku podsjećala na neku mješavinu „Fireflyja“ i „Farscapea“ serija je pomalo dobivala vlastite konture. Problem s navikama modernog gledatelja, ali i TV mreža, je što se danas nema vremena čekati seriju da „razvije“ priču i dobije na snazi. Previše je dostupnog materijala pa ono što te ne uhvati nakon prvih dvije ili tri epizode kao da se nije desilo. Drago mi je da sam po emitiranju pogledao sezonu. Izbjegao sam prvu zamku. Spasila me ona upornost SF fanatika koja će gledati seriju i nakon lošijeg početka. Na kraju sezone drago mi je da sam izdržao te prve epizode. „Dark Matter“, ako ne bude producentskih igrarija, ima potencijal da se razvije u najozbiljniji SF projekt zadnjih godina.
Serija počinje kad se posada broda budi iz hibernacije. Nakon što su bili u komorama nitko se od njih ničega ne sjeća, a svatko ima specifične vještine. Šest ljudi u nemogućoj situaciji, koji se međusobno ne poznaju, morat će pomiriti karakterne razlike i djelovati kao tim. No, pretpostavljate, nisu svi za timski rad. Nazivaju se imenima po redoslijedu kako su se probudili, od jedan do šest, a kroz čitavu seriju postoji sumnja kako je među njima krtica, netko tko je kriv za njihovo stanje. Tko je ta krtica, koji su joj motivi i što želi središnje je pitanje prve sezone.
Posada koja se ne poznaje bit će prisiljena preživjeti. Fragmenti prošlosti pojavljivat će se kroz epizode i kako serija bude odmicala otkrivat će zagonetku koja pokreće seriju. Šestorka će morati izgraditi povjerenje, ali i zaraditi nešto novca ukoliko žele otkriti identitet. Ukoliko ste gledali „Firefly“ možete pretpostaviti u kojem se smjeru nastavlja radnja. „Dark Matter“ je čistokrvna SF serija. Posada se nalazi u brodu, postoji osnovna misterija koju nastoje rasvijetliti, a kako bi to uspjeli moraju riješiti manje misije koje će im donijeti novac i reputaciju. To pomalo podsjeća na video-igru, no autori su ovdje pogodili mjeru. Za SyFy to je velik i neočekivan uspjeh.
Najveći adut ove serije ustvari je njeno podizanje kvalitete iz epizode u epizodu, dok su najkvalitetnije epizode ostavljene za kraj. Imala je problema u prvoj sezoni, a imala je i lutanja s likovima. To i nije čudno s obzirom da je u kratkom roku trebala uvesti šest različitih likova i izgraditi svijet. Sve su to normalni problemi, usudio bih se reći i očekivani za priču ove ambicioznosti. Spomenuti „Babylon 5“ i „Stargate SG-1“ su imali sličnih problema u prvoj sezoni i kod obje serije baš je prva sezona najslabija od većine emitiranog sadržaja. „Dark Matter“ tu treba izdvojiti iz razloga što, za razliku od vremena u kojem su nastale ove kultne serije, nema drugog gledljivog svemirskog SF-a na ekranima. „Zvjezdane staze“ su se preselile na veliko platno, a druge serije kao „Orphan Black“, „Black Mirror“ ili „Continuum“ ipak nisu taj svemirski tip SF-a.
U recenziji prve sezone neću recenzirati glumačke izvedbe. Bitne su kvalitete likova. Poredani u brojevima od jedan do šest svaki ima svoje mane i vrline. Neki su dodatno intrigantni, pa tako imamo lika koji je nasljednik trona dinastije čija država jako podsjeća na samurajsko uređenje, djevojka bez obitelji koja je dobra sa strojevima i sastavljanjem stvari... Ova serija također ima posvetu kultnim serijama, pa se tako u njoj nalazi i kliše androida s greškom koji je sposoban osjećati emocije (gdje li smo to već vidjeli?). Svemu tome uspkos, unatoč tome što je povremeno djelovala kao spoj raznorodnih dosad snimljenih SF serija, „Dark Matter“ je ispričala dobru priču čiji ću nastavak čekati s nestrpljenjem. No, moram priznati kako sam od dvojca Joseph Mallozi/Paul Mullie (Stargate SG-1) očekivao više.
Ipak, kako sam već rekao u prvom odlomku, čudni su ljudi SF fanatici. Ne mora serija biti savršena, ali kad ima koliko-toliko smislenu radnju i kad te tjera da okreneš pogled ka zvijezdama umjesto ka zemaljskoj distopiji i neizbježnoj apokalipsi već ima ocjenu više. Stoga...
Ocjena: 8/10
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.