RECENZIJA: Reda i Liz je u potpunosti sjedinila tek FBI-eva "Crna Lista" / "Blacklist".


Prošle godine je veliku pažnju na sebe privukao Jon Bokenkamp koji je odabrao 2013. za svoj debi na TV-u. Prije toga je radio isključio filmove i to najčešće kao scenarist. Kada se prolomila vijest o novoj seriji sa Jamesom Spaderom interes je postao velik. Svi ga se sjećaju iz "Boston Legal" i njegova reputacija dovoljno govori. E kada nagovoriti Jamesa Spadera da glumi u vašoj seriji kojom planirate debitirati na malim ekranima jasno je da mislite ozbiljno. Osim Spadera kasnije je Bokenkamp doveo i Mozhan Marno koja je široj javnosti poznatija kao Ayly Sayyad iz "House of Cards". Impresivno, mora se priznati. Pružio je priliku Megan Boone koja je ozbiljniju ulogu prije ove serije imala samo u "Law & Order LA". To se pokazalo kao jackpot jer Spader i Boone na ekranu sviraju poput Stradivarijevih violina.


Nakon prve sezone koja je pokupila hvalospjeve kritike, Bokenkamp je izjavio kako nema namjeru seriju završiti prije četvrte sezone. Pomalo bahato je bacio rukavicu u lice svima u matičnoj TV kući jer ipak nije on taj koji o tome odlučuje. Sada na kraju druge sezone mogu sa sigurnošću reći da će se njegova namjera i ostvariti. Blacklist sigurno neće imati manje od četiri sezone.

Lani smo se upoznali sa Raymondom Reddingtonom, jednim od najtraženijih ljudi od strane FBI. Upoznali smo se i sa Elizabeth Keen te sa ostatkom specijalne jedinice kojoj Reddington pomaže važnim informacijama. U ovoj smo sezoni samo proširili svoje znanje o karakternoj slici glavnih likova. I sa sigurnošću mogu reći da je Raymond Reddington najbolje napisan i odglumljen lik na krimi sceni u ovom desetljeću koje doduše traje tek 5 godina, ali je dalo puno serija koje konkuriraju sa svojim kandidatima, međutim moraju još puno pojesti da bi dostigle tu razinu koju drže "Blacklist" i Reddington.


Gledali smo kako se Red cijelu sezonu pokušava i rukama i nogama izboriti za to da Liz ostane u neznanju. U prvoj sezoni je uspio, ali ova sezona je ipak ponudila nešto drugačiji rasplet. Kohezija koju na ekranu postižu Spader i Boone je impresivna i zasigurno jedan od najvećih razloga popularnosti ove serije. Kada likovi mimikom lica mogu reći koliko i riječima, ako ne i više, onda znate da je postava perfektno uigrana. Svatko tko je pogledao nekoliko scena u kojima Red i Liz "govore šutnjom" zasigurno je guštao te i sam bio nakratko uvučen u njihov svijet.


Na samom startu sezone smo pratili Reda u potrazi za Berlinom u kojoj je uspio i donio mir na nekoliko epizoda, barem što se tiče "velikih riba". I taj mir je trajao dugo. Do druge polovice sezone u kojoj se situacija ponovno zakuhala. Valja napomenuti da je veza Reda i Liz poprimila strašno čudno obličje u tom periodu. Riječima su jedva odavali probleme, ali ta mimika kojom su nas kupili još u prvoj sezoni je definitivno rekla sve. Kako kažu: "Slika govori tisuću riječi."


Onda je sve krenulo od toga da je Liz optužena za ubojstvo a završilo na Karakurtu. Zapravo nije završilo ali o tome ćemo nešto kasnije. Tih nekoliko epizoda koliko se Liz borila sa optužbama, ona je također zadobila apsolutno povjerenje svog šefa i šefa FBI-a, Harolda Coopera. Isto tako je izgradila vezu sa Resslerom koja može služiti kao primjer onima koji namjeravaju raditi nove serije. Ne mora sve biti šablonizirano, odstupanja su moguća i dapače poželjna. Netipična veza za TV ekrane, prvenstveno zato jer nije prerasla u ljubavnu kao što smo navikli u krimi serijama. Bokenkamp je pametno iskoristio glumačke kvalitete ovog dvojca i usmjerio ih ka izgradnji jedne kompleksne veze, a ne patetične ljubavne romanse kakvih su nam ekrani prepuni. Hrabro za nekoga tko debitira na sceni sa svojom prvom serijom.

Tempo je polako rastao kako je sezona išla kraju, ali i kada je tempo bio najniži (4.-6.) epizoda serija nije prelazila u monotoniju, već je svakom epizodom ukazivala na to da će u sljedećoj biti neki događaj koji će tempo podići za još jednu razinu više. Tako je i bilo. Bokenkamp i društvo su nas mudro "pekli" na vatrici nekoliko epizoda i testirali gledanost serije. Kada je u 6. epizodi gledanost malo pala, situacija je automatski dobila malo ritma i uspješno je ispravljena. Pretpostavljam da je ta oscilacija u tempu bila nužan test s obzirom na to da niti jedna serija ne može iz epizode servirati "ono najbolje" nekada se mora i malo usporiti kako bi se kvaliteta razvukla na nekoliko sezona. Zaključujem da je Bokenkampov pristup radu na TV-u itekako oprezan, ali opet inteligentno rizičan.


Kraj sezone nam je donio eskalaciju u odnosu Reda i Liz. Problemi sa Karakurtom su ih ujedinili kao nikada do sada. Karakurt je kao izaslanik tajne organizacije popularno zvane "Kabal" gurnuo Liz u hrpu nevolja uz svesrdnu pomoć Toma Conellya čiji je život okončala upravo Liz. Tako je Liz i sama dospjela na "crnu listu" FBI-a, rame uz rame Redu. Liz je saznala i istinu o onoj kobnoj noći u kojoj je izgubila roditelje, zapravo prisjetila se istine. Red ju nije uspio spasiti od saznanja, ali je zato sada postao najvrijednija osoba koju Liz poznaje. Uvidjevši da je sve to činio samo za njeno dobro, Liz je pružila "nevidljivu ruku" Redu i dozvolila mu da učini ono što je njegov cilj od prvog dana, da se pobrine za nju. Liz i Red sada negdje putuju u onom bijelom kombiju, a mi smo osuđeni čekati jesen da vidimo kamo će ih odvesti put.

Ocjena: 9/10


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.