Recenzija :"Bloodline/Krvne veze" (2015.) je poslastica za gurmane sa zamjerkama kuharu.



Rijetki su danas trileri koji funkcioniraju po principu slagalice. Komadić tu, komadić tamo, puno strpljenja, pomalo razvučeno samo kako bi nas navelo na krivi trag, a da onda do kraja priče sve sjedne na svoje mjesto, Svijet televizije je dinamičan, serijama na TV mrežama gledanost diktira opstanak i danas rijetko tko ima vremena čekati da se priča i likovi razviju. Ako prva, eventualno druga epizoda ne uhvate interes publike u većini slučajeva "piši kući propalo". Nema obnove za iduću sezonu i nema vremena za čekanje. Budućnost kvalitetnih priča iz tog su razloga sve više pay-per-view načini gledanja poput "Netflixa" jer u njima autori unaprijed znaju da će dobiti vremena za ispičati ono što imaju. U slučaju "Netflixa" i zahtjevnijih gledatelja ta formula odlično funkcionira jer se slika stigne složiti i nagraditi uloženo vrijeme i strpljivost. "Bloodline" je taj tip serije. Serija u kojoj je svaki detalj bitan (iako toga u početku nismo svjesni) i koja, kako ide prema kraju, sve više dobiva na efektnosti sve dok se posljednja četvrtina sezone ne pogleda u dahu. "Netflix" je u ožujku izbacio svih 13 epizoda serije koju je predstavljao kao triler/obiteljsku dramu. U središtu priče nalazi se obitelj Rayburn. Robert i Sally Rayburn (Sam Shephard i Sissy Spacek) su na čelu obitelji, a djeca John (Kyle Chandler), Meg (Linda Cardellini) i Kevin (Norbert Leo Butz) žive svoje živote pod plaštom uspješnih roditelja u maloj zajednici u kojoj "njihovo ime nešto znači". Zaplet serije kreće povratkom "izgubljenog sina" Dannya (Ben Mendelsohn) u Florida Keys koji želi sa sebe sprati ljagu "crne ovce" obitelji. Razlozi za to uvest će nas u mračnu tajnu koja, kao i svi kosturi iz ormara, ima neugodnu naviku da sve uključene natjera da upoznaju svoju tamnu stranu. 


Dannyjev lik centralni je lik prve polovice sezone i od samog početka izaziva suosjećanje kod gledatelja. Pisac Johnatan Glatzer iskorištava konvenciju po kojoj "svi vole lutalice" i od samog nas početka veže za lik. Nakon otvaranja karata upoznali smo Rayburne. Na van, oni su idealna obitelj u kojoj Robert sve drži pod kontrolom. John je policajac, Meg pravnica, a Kevin se osjeća sigurnim pored njih jer od njega nitko ni ne očekuje previše. Dannyjev će povratak poremetiti tu kolotečinu jer sama njegova prisutnost podsjeća na traumu koju svi nastoje sakriti. Danny je cinik, povremeno pretjeruje u pokazivanju svoje različitosti od ostatka obitelji, ali od početka je jasno kako njegovi motivi nisu samo dolazak kući kako bi odao počast još jednom, za ostatak priče irelevantnom, obiteljskom uspjehu. Glatzer je nedavno pobrao kritičarske laude sa svojim SF trilerom "Ispod kože" koji svojom hermetičnosti nalikovao "Bloodlineu" i baš zbog manjka kohezije i tempa kod publike nije prošao jednako dobro. Nakon što u uvodnim epizodama otvori karte, u nastavku radnja podsjeća na čvor koji se toliko zapetljao da gledatelj nastoji povući uzicu po uzicu kako bi ga napokon raspetljao. Ta sporost odmakne od likova i moram priznati kako bih, da nije riječ o ovom formatu emitiranja, vjerojatno kroz vrijeme odustao od serije. Od četvrte do osme epizode događa se dosta toga, pa čak i jedan od likova umire, ali sve to djeluje prazno i nevažno, gotovo uopće ne uvlači u radnju. Sreća pa je serija režijski i fotografski izvrsna što me zadržalo pred ekranom. Upozoravam one koji razmišljaju o tome da li da počnu gledati kako seriju krasi sjajna vizualnost, ali da bi u potpunosti vratila uloženo, ona zahtijeva i intelektualnu i stvarnu, fizičku strpljivost. 


Gluma Mendelsohna i Chandlera u većoj nam mjeri to olakšava. Razvoj (i sukob) njihovih dijametralno suprotnih likova postat će okosnicom razvoja priče. "Bloodline" se, što se serija više bliži kraju, sve više rješava nepotrebnih sporednih zapleta i koncentrira se na punokrvnu obiteljsku dramu. Elemenata trilera ima i ono što se dogodilo gledateljima nije iznenađenje. "Bloodline" ni ne igra na tu kartu. Pitanje je kako i zašto se dogodilo? Tu se krije ono zbog čega se seriju isplati gledati i zašto ju se u nekim komentarima smatra najboljim američkim trilerom koji je dosad izašao u 2015. Nisam gledao toliko ovogodišnje američke produkcije dosad, ali mogu reći kako "Bloodline" kvalitete koje odudaraju od onoga na što smo navikli na komercijalnim mrežama. Baš to polagano slaganje priče u posljednjih četiri epizode vraća svaki detalj. Ono što smo čuli ili zapazili u recimo trećoj epizodi postaje jasno u jedanaestoj, a na poseban nam se način objašnjava i uvodna špica. Problem je što baš u tom središnjem dijelu sezone koji obiluje vremenskim pomacima i prisjećanjima često nismo u potpunosti svjesni koji period gledamo i na koji je način (i je li uopće) bitan za samu radnju. Florida Keys kao lokacija je ugodno iznenađenje, ali bit će da smo za ovaj tip priče previše navikli na Lousianu, pa Florida jednostavno pored sve odlične fotografije ispada neuvjerljiva. 


Tvorci "Damagesa" tvorci su i ove serije. Daniel Zelman, Glenn i Todd Kessler su u toj seriji koja je kod nas prevedena kao "Opasna igra" također izrazito koristili vremenske skokove i sporedne radnje koje bi u slučajevima kad ih nisu mogli (ili znali) kvalitetno zatvoriti pokušavali pokriti neupitnom glumačkom kvalitetom Glenn Close. "Opasna igra" ima cijelu vojsku poklonika, ali i tamo je radnja prečesto patila od prevelike kićenosti i toga da se u premalo vemena htjelo reći previše toga. Ovdje smo već na početku znali da su članovi obitelji Rayburn "dobri ljudi, prisiljeni na loše stvari". Koliko me god ta potka podsjećala i na "Dogville" i na "True Detective" mislim da su se u sredini sezone i oni i Glatzer previše trudili da nam pokažu sve te dobre i loše stvari dok je radnja (zbog koje smo tu) stajala u mjestu. 


Kad se radnja jednom počne pomicati i kad likovi počnu otkrivati pravu svrhu unutar zajednice, ali i unutar obiteljske prošlosti serija za zahukta. Tko izdrži do osme epizode sezone trud će mu se vratiti s kamatama. Postat će nam jasno zašto je taj komadić slagalice baš tako postavljen i na što točno liči završna slika. Pitam se samo je li bilo potrebno da od prve epizode znamo što će se točno dogoditi s Dannyjem i je li bilo bitno da se u tom, ipak ključnom detalju iznenađenje u potpunosti izbjegne. Kakogod, u dvanaestoj epizodi mogli bismo reći da je "Bloodline" zatvorio krug. U samom načinu na koji je priča zatvorena, u uzici koju smo napokon pronašli kako bi raspetljali čvor ima neke poetske pravde. Mendelsohnn je središnja figura prve polovice sezone, no kako ona ide prema kraju sve više shvaćamo da je baš Chandlerov lik glavni. John Rayburn, policajac i sin koji nikad nije kršio pravila postaje osloncem i serije i čitave obitelji. To smo očekivali od samoga početka, ali radnja se u ovoj seriji nikad ne odvije sasvim u skladu s očekivanjima. Ovdje je zanimljivo zastati i spomenuti odličnu Sissy Spacek kao majku obitelji. Majka je to koja je bila u sjeni supruga, ali koja očito može puno više nego što joj djeca daju kredita. Zanimljivo je to i iz razloga jer je ključna misterija radnje odgonenuta u dvanaestoj epizodi, pa je posljednja trinaesta služila kao tzv. "trinaesto prase" u kojem su sve sporedne niti ponovno zatvorile klupko i najavile iduću sezonu. 


Iako bi možda jedna sezona ove zanimljive i intrigantne serije bila čisto dovoljna, "Netflix" je očito svjestan da je njome ponudio triler za zahtjevniju publiku. Druga sezona "Bloodlinea" potvrđena je samo desetak dana nakon početka emitiranja i tako nam najavila da uredno složena i vrpcom zamotana priča prve sezone nije kraj. Rayburni će nam se vratiti. Po svojoj orijentaciji opasno podsjećaju na "Rectify", ali pitanje je koliko mračnih tajni se može kriti u ormaru jedne obitelji? Ono što unaprijed znamo je da će događaji iz ove sezone predstavljati pogonsko gorivo naredne, a sve mi se čini da će i Sally (S. Spacek) postati sve važnije kako događaji odmiču. Sve u svemu, "Bloodline" je skupio fantastičnu glumačku ekipu, jednog od najtalentiranijih pisaca današnjice i sa sjajnom fotografijom i glazbom otplovio u drugu sezonu. Bilo bi dobro da, za razliku od prve, bude i koju epizodu kraći i koncizniji. Tako bi bio razumljiviji i dinamičniji. Ako zadrže istu razinu misterije i pričanja priče, a uspiju ubiti osjećaj razvučenosti i dosade koji je prevladavao sredinom sezone, imat ćemo jako dobru triler/dramu koja bi se mogla staviti uz bok klasicima žanra. 

Zasad do tog nije stigla, ali ne znači da neće. Za nadati se kako će tvorci serije pripaziti. "Bloodline" je poslastica za gurmansku publiku. Ali s njome, kao i s krvavim biftekom, previše obrade je kontraproduktivno. Da bi imala najbolji okus, treba ju na vrijeme skinuti s vatre. 



Ocjena: 8/10


Creative Commons License
This work is licensed under a Creative Commons Attribution-NoDerivatives 4.0 International License.